Mrtva trka,
ko je veći diletant,
ili dokle će da nam prodaju pakete iz Kine,
Bugarske, Australije, ....????
Još se nisam oporavila od ataka i bataka
takozvanog soprana Ekaterine Klementijeve, kad me snađe skoro ista priča.
Travijata, .. večeras, .. smaračina u tri čina.
I čin..... Uvertira mlaka, najavljeni gost dirigent
veseo.... ima vremena da se pokaže, bar kod mnogih. Kod mene je situacija sasvim jasna... posle nekoliko taktova, znam
šta me čeka.... uvek, pa i večeras. Elem, nakon čuvene „Vinske pesme“ koja je
bila veoma bleda, dolazi zahtevna sopranska
arija „Follie, follie“..... Koliko je zahtevna za soprana, toliko je bila
zahtevna i za večerašnje slušaoce. Zašto? Jer smo dobili
„kopiju“ nesrećne ruskinje...... na istim mestima, ... isti bezobrazluk. Jedina razlika je u boji
glasa..... Ekaterina je imala divnu boju glasa, Maria Cvetkova, gošća iz
Bugarske (na yutube ćete je uzalud traziti, kao i Katerinu, Anastasiju... i još
mnoge nama podmetnute..... ali je to manir uprave, da nam dovodi anonimuse koji
postoje ko zna gde i pod kakvim imenima i objašnjenjima, ali to je posebna
tema), dakle Maria ima jedan odvratno limeni, direktan, povemeno prodoran,
povremeno falš glas. Violeta Valeri je kurtizana, a ne alkoholičarka. Malo,
malo, pa se gošća hvata za flašu. Eh, šta reći.. O pevanju..... kao da smo na
skijanju. Malo gore, malo dole, krene
forte, padne u piano, krene piano, vrisne forte..... malo peva, a malo priča,
kao glumi,.... bez logike, muzičkog opravdanja, baš kako joj se ćefne. A meni
se ćefnulo da to i prokomentarišem.
II čin.... I deo.... “Orlovača.“ Beskrajno spora
tempa, totalno mrtvilo u svakom smislu, Violeta Valeri previše glumi i tako
pokušava da prikrije svoj dilentatizam. Siroti otac Žermon (Ljubodrag Begović) u
sivom odelu i isto tako sivog pevanja, je bio prilično neubedljiv, dosadan, kao
đak koji je sve naučio i deklamuje od početka do kraja. Obzirom da nismo imali debi nekog početnika, već čoveka
u godinama, nameće mi se pitanje: Da li je dovoljno pevati u operi trideset
godina male uloge, i iz takvih (glasnik u Aidi, Spoleta u Toski, Šonar u
Boemima....) HOP, uskočiti u jednu od
kompleksnijih baritonskih rola? Mislim
da je ovaj debi bio totalni promašaj. MISLIM.... MOJE MIŠLJENJE..... Da
pojasnim. A da li se dirigent Najden Todorov uspavao, ili je i njega atmosfera sa scene ophrvala, tek,
bilo je DOSADNO DO BOLA.
II deo..... Odjednom, ničim izazvani..... Buđenjeeeee.....
Pojavi se neka energija, napuni se
scena, Najden se opasuljio, limeni duvači udariše kao vatrogasci,
uleteše malobrojni baletski igrači, nastupi drama, haos. U svakom slučaju bolje
nego na početku ovog čina.
III čin...
Ipak pogreb. Tako kaze libreto. To smo i dobili. Dokusurio nas je doktor
Grenvil. Kao i uvek. On zakrklja, Violeta izdahnu, Anina šmrcnu, Žorž se
pokaja, Alfred pade u očaj.
A padoh
i ja. Opet.
Ali...... to ne beše kraj. Počeše aplauzi,
zvizduci, ovacije...... Da pojasnim, nije to bilo zbog kvaliteta, neeeeee......
inicijatori su bila DECA dovedena iz Kragujevca, sve vreme predstave nesnosna,
neumesna, glasna,... ali nisu kriva. Kriva je Olivera, kvočka koja ih je dovela
i koja je sve vreme dremala u jednoj loži, a decu smo smirivali mi, (publika),
razvodnice i obezbeđenje. Mala digresija, neophodna...... Molim upravu da
dekretom reši da ovakva, ili neka druga deca (osnovna škola) ne mogu da
sede u parteru, ili na I i II galeriji i
prave haos, jer im NIKO nije objasnio gde dolaze, šta slušaju i kako da se
ponašaju, dok oni koji vole operu ne mogu da je slušaju. TREĆA galerija je
sasvim pristojna za sve na ovu temu spomenute. Zbog njih je nekoliko stranaca, Japanaca, potom
nekoliko stranaca Nemaca i nekoliko stranaca Engleza napustilo predstaavu,
vidno ljuti. Pišem, tek da se i taj podatak
sazna. E sad, da li su otišli samo zbog toga, neka ostane pitanje.......
Ja
nastavljam.......
Flora Bervoa, Tamara Nikezic...... Lepa,
graciozna, sve sigurnija i bolja u svojim nastupima. Iako se povremeno oseti
lagana nervoza i nestrpljenje u pulsaciji, svakako se čuje veliki pomak. Tamara
samo napred, uvek se čuje kada neko radi na sebi.
I za kraj...... po meni, zapravo, večerašnja
Travijata je bila u znaku Dejana Maksimovića. Siguran, poletan, energičan,
odličan. U svakom pogledu. Bilo je veliko zadovoljstvo slušati ga večeras u ulozi koju je doneo do svog maximuma. Lepe fraze, odličan dah,
nijanse od vedrog, preko besnog, do očajnog lika. Bravo Dejane, Bravo !
I eto, prođe još jedna predstava sa usponima i padovima,
ali..... čekamo sledeće..... nadamo se bolje. Sa boljim, zapravo pravim gostima. Možda nam se posreći. Ja verujem u
to. A vi?
O potpuno istoj temi,
ali iz malo
drugačijeg ugla:
.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.