24. 11. 2017.

Đakomo Pučini, Toska, Ana Rupčić, sopran, Vuk Zekić, bariton, Janko Sinadinović i Dejan Savić kao utemeljeni muzički zlikovac !!!






23.11.2017.


Vuk i  Ana, to su srca dva
voleću ih sve dok  uz njih, srecna budem ja

SREĆNA….
Srećna kada me “neko” na  operskoj predstavi rasplače…… a to se MENI desilo večeras……
Nakon sinoćne agonije frankeštajnovkih likova i pevača..... rasplakala me LEPOTA! Možda nije savršena, ali je meni bilo DOBROOOOO! 
Idemo redom….. da pokušam da budem, kao do sada, objektivna,….. a ako nisam po nekada uspela…. sve je to životno, dozvoljeno i hedonistički oprošteno od onih koji me razumeju ……
Uvod
Prva opera koju sam uživo čula, u ovom zdanju…. Bila je Tosca! I Milka Stojanović, Diva koja se tada  pojavila posle gostovanja u  MET-u.
(Neću da objašnjavam šta to znači)
A ja sam imala …. SAMO…. 13 godina. Parter desno, sedmi red, sedište 14….. “Otrovana” za sva vremena operom. Ko me, kako i zašto tu uputio…. nije za populous važno. Važno je da je pelcer uspeo. Zahvalna na tome beskrajno,  zato darujem ovo, i sva prošla i  buduća  pisanja …. onome ko je to bezrezervno i potpuno zaslužio!!!!!!
To je, donekle, objašnjenje za SVE koji će da padnu u nesvest ćitajući moje večerašnje impresije.
Razvojni deo (zaboga, pišem  ljudima koji znaju šta je to)
Ja sam LOŽAČ!!!!! Ali onaj koji se ne folira,….. nego  potpaljuje gde vatra počinje da se gasi,...   ako ima nade da se ne ugasi. Ili tamo gde treba da se raspiri.
Večeras…… OBAVEZNO !
Vuk Zekić….. od mene  “rasparan, došiven,  prikrpljen” koliko puta do sada. …  Večeras…. jedno veliko BRAVO!!!!!!
Da ne ulazim u analizu…. nisam  moljac, kritičarski, muzikološki, učiteljski, ili  ornitološki……. za sada ( počnem da pišem i imam jednu ideju, ali silina misli i  impresija me odvuče na nešto apsolutno neplanirano…. ne obećavam  da neću ući u analizu…)

Uloga za Vuka Zekića. Pojava, gluma, LEŽERNOST pri debitovanju u ovoj zahtevnoj ulozi…..pevački OGROMAN napredak….. SJAJNO !!!!! Scarpia.... beskrupulozan, neumoljiv, ohol, sadistički nastrojen, a ipak  željan ljubavi po svaku cenu...... Sve smo to DOBILI.... od Vuka..... Radosna sam, jer  neko kao ja, ko “pljuje” po mnogima….. pa i po Vuku …. ume  da se oduševi kada je to zasluženo. Još jednom….. BRAVO !!!!!  (Naravno da tu ima mnogo detalja koje sam zapazila i na koje treba obratiti pažnju, ali to su DETALJI  u odnosu na ukupan doživljaj, koji je meni  uvek bitniji od nekakvih sitničarskih nebuloza, ali ako nema ničeg drugog, ja sam onda nemilosrdno sitničava  prema  svima i svemu…..)
Tosca…. Ana Rupčić….. BRAVOOOOOOO !!!!!!
Ne verujete mi….. MORATE! Ana ima, za mene,  dramski sorpan vredan pažnje, ali samo  kada ovako, kao večeras, PEVA. PEVA !!!!.....
Uživala sam u boji glasa, izvajanim frazama, GLUMI punokrvnoj, ljubavnoj, dubokoj, vidljivoj, osećajnoj.... dočaravajući nam  najpre LJUBAV, potom očaj, ushićenost, strah, mržnju, strepnju, SVE….. jer  njen “manir”  zvani “subito piano” je smanjen  do fasinantnih momenata, i to je ono što je večeras učinilo da bude prava TOSCA ….. BRAVO ANA!!!!!
I tako….. ahahahhaha….. ponavljam sebe, ponekada….. a dopada mi se…. narcisoidna sam ….  Uverili ste se…..
Celokupan doživljaj večerašnje opere je PRAVI !!!! Za naše uslove, moram da naglasim, ali, uz malo dorade…. i za neke druge sredine, sasvim pristojne i  veoma poznate po kvlitetu…..
Dočarali su nam protagonist ono što je Puccini zamislio (ili libretista), sve jedno, ili bilo ko, ili samo ja….. IMPRESIJA je bila upečatljiva i veoma dirljiva……
Te Deum…..Vuk i sve posle i oko njega……Ogorman glas, gluma, odjek zloslutnog Skarpije…… TO !
Drugi čin….. Izuzetno dobro prikazan. Velika snaga drame. I .... Emotivan! Emotivan do mere da sam  se rasplakala…… Jer ako mi od siline muzike, energije na sceni i glumačko-pevačkog doživljaja krenu suze koje pokušavam da zaustavim.... disanjem, dubokim.... a one se  nekontrolisano otrgnu i krenu niz lice...... To je ISPUNJENJE.  Pokušavam da budem realna, da budem sigurna  da je bilo baš tako dobro…..ali…..!!!!!     Zar je to, u krajnjem slučaju  toliko važno????
Dozvolite da me nešto DIRNE, pa makar  ne bilo savršeno, a nije bilo….. pa šta? SREĆNA SAM! I to mi niko ne može oduzeti, ili  me osuditi zbog  lepote koju sam imala večeras…..
Zar nije CILJ svakom UMETNIKU da publika bude ushićena, dirnuta, “pomerena sa mesta “….????
Ja sam bila baš tako…… sve opisano….. večeras…..
I budite sigurni da nije  samo  “osećaj”…. da nije bilo  angažovanosti, unesenosti u uloge, dobrog izvođenja….. (….ona stvar… ) bi mi se dopalo.
Finale…… nećemo o tome….. sem da je Ana do kraja ostala sjajna !
Zaključak ….. Retko ujednačena predstava, mislim na SVE izvođače večeras….  jer obično sporedni likovi budu totalni promašaj…… ali, desi se čudo, pa se neke kockice i sklope…. večeras baš ok, svi su bili više od očekivanog, u stvari odlični, sem, naravno “mladog”, a zapravo beznadežno  prezrelog Gligorića…. Uvek  “besan, negativan i “odvratan”… I u ulogama i…. uopšte!
Orkestar….. Santa Maria della Salute….
Orkestar….. Kao prekuvana rezanca…..  svako ispadne, ili upadne kad  hoce, ili moze, ili  se slučajno zajebe…. Savić ….. muzički zlikovac! MUZIČKI ZLIKOVAC !!!!
To što je sinoć bila premijera, te je orkestar morao da  drlja ono što ne ume, a nama je prikazana ujdurma  “kvazimodista” i “pevačkih froncli” u haljinama iz veka koji je osmišljen  kao modernističko haotično ušmrkana priča…. PA ŠTA????  Što ste, O VI JADNI UPRAVNICI, prljavi i  neočešljani, za početak mog prozivanja, stavili dve predstave različitog senzibiliteta i zahteva jednu za drugom, a znate da imate hendikepirane uposlenike koji ne mogu ni pola od toga da odrade?????
Dakle, rezanca su svirala šta su mogla,…. a nisu mogla….. te su ispadala…. onako raskuvana…. kao pomije….
SRAMOTA !!!!!
Ipak, to mi nije umanjilo doživljaj, samo sam radosna da imam svest o događanjima…..
Publika???? Deca….. tapšu, ali ne viču BRAVO, a bilo je arija koje su to zaslužile. Ali nije bilo  tapšača….. onih koji to čine…. tzv. “ bravissimo premjeristi” , valjda su  umrli sinoć…. Oni drugi…. ”isfolirane kolege” …. imali su druga posla…. svoja….
Pojašnjenje….. Kolege?  Samo na premijerama….. I to  maximum  da odslušaju prvi čin, uz  mobilni, naravno,…. ali  za druge predstave  zdušno BODRE kolege preko fb….. ahahhahahaha…… LJUDI, pravi….. da, PRAVI….. LJUDI …..
Rezime
UŽIVALA SAM, rasplakali su me pevači…HVALA IM ! Već sam bila u panici da imam problem, jer me “ništa ne dotiče”.  Celokupna Tosca ….. punokrvna, emotivna, dramatična, odlična ! Još jednom, Ana, Vuče….. HVALA !!!!!
Ali…. ima i
P.S.
Osvrt na jednu simpatičnu epizodu iz moje mladosti…. Veza sa večerašnjom predstavom, tj, protagonistom…. Procenite….
Jesenje veče, baš kao ovo večeras, prilično toplo i mladalačko…. Posle jedne operske predstave, odosmo na klopu u Skadarliju, sve vreme  komentarišući kako je bilo, ko je kako pevao, šta se dogodilo…. A uvek se događalo nešto…. Ali ne  ni slično ovom vremenu I NEKVALITETU!!!!....
I tako, uz roštilj, obavezne ćevape, belu vešalicu i pomfit, a uz dodatke  raznih kobasica, omiljene kupus salate i ljutih papričica sa belim lukom i sirćetom…. toplog hleba, rakije, piva i vina… i konobara koji  krpom otresa mrve sa stola….. mi i dalje pričamo…. A onda se pojavi  legendarni Žika Obretković…. (znate ko je to, naravno, i dan danas me, i ne samo mene,  verno sačekuje kod opštine Stari Grad, kada se vraćam sa posla, a još uvek pod utiskom muzike) i poče svoju “veselicu”….  Mi mladi, srećni, opušteni, ali uvek umetnički nastrojeni….. Slušamo ga…. Zabavljamo se…. ali i primećujemo….. izgovor…. onaj problematičan, otvorenih samoglasnika….upada nam u “uši”…. Para nam uši….. naročito a, e, i….
Eto….. toliko…. mala asocijacija….. Samo što  je mesto pogrešno, ako me  razumete…. Jedno je ulica, drugo je Opera…. Jedan je Žika…. JEDAN !!!

Ja sam, ipak, neopisivo i mnogo  uživala…. oporaviste mi dušu…HVALA !





O istoj temi od osobe koja je sedela pored, ali to ne znači da se isto čulo, videlo, osetilo:







Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.