MOJA NOVA OPERSKA SEZONA
Ko
ima višak živaca da čita….. dobrodošao…. ostatak … I ne mora .
MOJI
UTISCI !!!!
Verdi,
Aida…7. 10. 2016….. a zapravo, mogla je da bude bilo koja druga opera…..jer u
izvodjenju naših “pevača”, sa manje –više sličnim shvatanjem opere, uopšte nije
bitno ŠTA I KAKO PEVAJU. Jer NE PEVAJU !. Ali…..
Svaka
opera ima kod publike likove “ljubimce”, a Aida kod mene uvek Amneris. Nije
važno zašto, jer je to samo moj lični dozivljaj. DIVA….jedina, i jedina
u pravom smislu te reči kod nas -Dragana Del Monako….iako večeras ni glasovno, ni
glumački nije u mnogim delovima bila superiorna, a mogla je, uz malo više
discipline vežbanja, a manje exponiranja još uvek neosporne lepote …..uspela je
da veoma znalački svoje nedostatke pokriva….a to je UMETNOST.
Ali---- i da bude upečatljiva u četvrtom činu. Dovoljno ! Ako tome dodamo eleganciju,
dobro, tj.u svakoj situaciji,odlicno proučeno ponašanje na sceni i prirodnu
lepotu---dobijemo rafinirani doživljaj, bez mogućnosti većih zamerki. Ali,
“ostatak” pevača… dopalo mi se kako sam ovo napisala, jer mi “ostatak” baš dobro i tako zvuči…
ostatak je samo OSTATAK…. Sa izuzecima divnog Ivana Tomaševa, i mlađanog Čiče.
Ali, zato Ramfis treba da se pozabavi ritmom, dikcijom, impostacijom glasa, no, obzirom da je čovek vec odavno porodičan i u ozbiljnim godinama, neka se okane
pevanja….pecanje bi bilo baš dobro, za celu porodicu…..Elem, da nastavim
“muzičko hodočašće”….RADAMES, zabrinjavajući u svakom pogledu, bledunjav u licu, uz crne podočnjake, nekako
“jadnog izgleda." I sa ogromnim strahom i nemoći u očima… a nije to slučajno,
čovek zaista treba da se TEŠKO zabrine zbog utiska koji izaziva i stas a i njegov glas,
bez imalo škole, je veceras, a i,uobićajeno, proteklih godina, bio lik izgleda “propalog" lika…. šta god pokušavao da otpeva, a uloga RATNIKA,
šta to beše?,. Uz njega sasvim dobro ide vremešna Aida, okovana limenim
narukvicama, koje se usecaju na malim
debeljuskastim rukama, nezgrapnih pokreta i užasno limenog i neprijatnog glasa.
Ipak, MENI LICNO veoma upečatljiv utisak je ostavio
AMONASRO.....glasovno uobičajeno diskutabilan, ali govorno-italijanski
besprekoran, a glumački fascinantan i,
možda, jedini večeras u celokupnom doživljaju PRAVI LIK !, O debelim balerinama koje su, za vreme
leta nabacile po koju desetinu kilograma i da ne govorimo….Hedonizam DA, ali ne
kao javno exponiranje u zvaničnim predstavama…..Orkestar, (vodjen dirigentom
koji nema snage da pokrene bilo šta, totalno oronuo u pokretima, mislima i
celom biću, jer je možda već, uobičajeno, iscrpljen na početku svake sezone) ,
bolje da ne svira…. neka puste traku iz neke dobre operske kuće, svi ćemo da
uživamo…..ovako, slušamo flautu i violinu koje imaju “udvojen unisono” (u
parituri, a čujemo “male sekunde i još koješta”, potom oboa, kojoj treba
veštacko disanje….)……I vrhunac sledi u
najdramatičnijem momentu libreta, muzike, scene, doživljaja…..smrt dvoje ljubavnika…… a čuje se
UŽASNO škripanje dekora, jer neko to nije podmazao na vreme. Pišem utiske o
operi? A žalim za uljem za podmazivanje….. Da doniram koji litar? Ma, idemo dalje….pišem nakon sledeće
predstave :)
O istoj temi, ali iz drugog ugla:
https://umetnickihel.blogspot.rs/
O istoj temi, ali iz drugog ugla:
https://umetnickihel.blogspot.rs/
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.