20. 11. 2016.

Beogradska opera, Aida. Operske pevačice, Operski pevači. Dragana del Monako. mezzosopran, Ivan Tomašev, Miodrag Jovanović. Laura i muzika.




MOJA NOVA OPERSKA SEZONA 

Ko ima višak živaca da čita….. dobrodošao…. ostatak … I ne mora .

MOJI UTISCI !!!!

Verdi, Aida…7. 10. 2016….. a zapravo, mogla je da bude bilo koja druga opera…..jer u izvodjenju naših “pevača”, sa manje –više sličnim shvatanjem opere, uopšte nije bitno ŠTA I KAKO PEVAJU. Jer NE PEVAJU !. Ali…..
Svaka opera ima kod publike likove “ljubimce”, a Aida kod mene uvek Amneris. Nije važno zašto, jer je to samo moj lični dozivljaj. DIVA….jedina, i jedina u pravom smislu te reči kod nas  -Dragana Del Monako….iako večeras ni glasovno, ni glumački nije u mnogim delovima bila superiorna, a mogla je, uz malo više discipline vežbanja, a manje exponiranja još uvek neosporne lepote …..uspela je da veoma znalački svoje nedostatke pokriva….a to je UMETNOST.
Ali---- i da bude upečatljiva u četvrtom činu. Dovoljno ! Ako tome dodamo eleganciju, dobro, tj.u svakoj situaciji,odlicno proučeno ponašanje na sceni i prirodnu lepotu---dobijemo rafinirani doživljaj, bez mogućnosti većih zamerki. Ali, “ostatak” pevača… dopalo mi se kako sam ovo napisala,  jer mi “ostatak” baš dobro i tako zvuči… ostatak je samo OSTATAK…. Sa izuzecima divnog Ivana Tomaševa, i mlađanog Čiče. Ali, zato Ramfis treba da se pozabavi ritmom, dikcijom, impostacijom glasa, no,  obzirom da je čovek vec odavno porodičan i u ozbiljnim godinama, neka se okane pevanja….pecanje bi bilo baš dobro, za celu porodicu…..Elem, da nastavim “muzičko hodočašće”….RADAMES, zabrinjavajući u svakom pogledu, bledunjav u licu, uz crne podočnjake, nekako “jadnog izgleda." I sa ogromnim strahom i   nemoći u očima… a nije to slučajno, čovek zaista treba da se TEŠKO zabrine zbog utiska koji izaziva  i stas a i njegov glas, bez imalo škole, je veceras, a i,uobićajeno, proteklih godina, bio  lik izgleda “propalog" lika…. šta god pokušavao da otpeva, a uloga RATNIKA, šta to beše?,. Uz njega sasvim dobro ide vremešna Aida, okovana limenim narukvicama,  koje se usecaju na malim debeljuskastim rukama, nezgrapnih pokreta i užasno limenog i neprijatnog glasa. Ipak, MENI  LICNO veoma upečatljiv utisak je ostavio AMONASRO.....glasovno uobičajeno diskutabilan, ali govorno-italijanski besprekoran,  a glumački fascinantan i, možda, jedini večeras u celokupnom doživljaju PRAVI  LIK !, O debelim balerinama koje su, za vreme leta nabacile po koju desetinu kilograma i da ne govorimo….Hedonizam DA, ali ne kao javno exponiranje u zvaničnim predstavama…..Orkestar, (vodjen dirigentom koji nema snage da pokrene bilo šta, totalno oronuo u pokretima, mislima i celom biću, jer je možda već, uobičajeno, iscrpljen na početku svake sezone) , bolje da ne svira…. neka puste traku iz neke dobre operske kuće, svi ćemo da uživamo…..ovako, slušamo flautu i violinu koje imaju “udvojen unisono” (u parituri, a čujemo “male sekunde i još koješta”, potom oboa, kojoj treba veštacko disanje….)……I vrhunac sledi  u najdramatičnijem momentu libreta, muzike, scene, doživljaja…..smrt dvoje ljubavnika…… a čuje se UŽASNO škripanje dekora, jer neko to nije podmazao na vreme. Pišem utiske o operi? A žalim za uljem za podmazivanje….. Da doniram koji litar? Ma, idemo dalje….pišem nakon sledeće predstave  :)  

 O istoj temi, ali iz drugog ugla:

https://umetnickihel.blogspot.rs/    

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.