12. 03. 2017.

Verdi, Rigoleto, Dragutin Matić, bariton, Beogradska Opera., Dejan Maksimović, Snežana Savičić Sekulić, sopran, Zorica Mitev Vojnović Ivan Tomašev, Tamara Nikezić.

                                     


Rigoletto... ma non maledetto

UMETNICI, HVALA !!!!!!
Doživeh i to! Dugo očekivano. Do sada najbolja predstava Rigoleta. Od kada (opet) intenzivno  pratim operu. A finale večerašnje predstave,.... suze od jačine doživljaja!   Ima li išta lepše?  
Predstava veoma ujednačenog kvaliteta, što se kod nas JAKO RETKO događa. Naravno, ogromna je zasluga  naše Zorice Mitev Vojnović, dirigenta  koji, kada se pojavi i zamahne palicom, stvori utisak da ima čarobni štapic. Uvek nasmejana, željna dobrog delanja, znalac i poznavalac opere, pre nego i podigne ruke,  oseti se  energija, temperament,  sigurnost,  a elan tokom predstave prikaže  pravi sadržaj dela, pa  orkestar, zazvuči  mnogo bolje (u odnosu na druge predstave pod drugim „dirigentima“),  a većim delom i  jako dobro. Bravo za Zoricu.
A muški hor? Odličan, uz sitne i zanemarljive  neusklađenosti koje moram da primetim, dinamički sugestivan, na momente dirljiv. Dakle, MOŽE !
Rigoletto? Dragutin Matić!  Rigoletto? Dragutin Matić! SUZE? Dragutin Matić !
Ogorman bariton koji neosporno uživa  u ulozi koju voli. (Ali  ne i  samo ovoj). Pevački  jako dobar, odličan, sa  zavidnim dahom (to sam već pisala, ali je lepo kada se to  uvek čuje, a to znači da  radi na svojoj tehnici i  negovanju iste), divnim frazama, retko čujnim pianima,..  a onda, kada treba, čujemo moćan  glas. MOĆAN ! Ali GLUMA i SUGESTIVNOST!!!!!! ČAROBNO! Retko viđeno i u drugim operskim kućama širom sveta. Ovaj Dragutinov Rigoletto je IZ SRCA, uz  ludilo koje smo doživeli.... Dragutin ima  zavidan  glumački dijapazon sa neverovatnim transformacijama...... od sarkastičnog, zlovoljnog, izneverenog, preko ostrašćenog, nesrećnog, nežnog  ili uplašenog dvoranina, oca, .... čitav spektar emocija i doživljaja, uz najsuptilnije  detalje, ali, da ih  ne objašnjavam, jer, možda, za  one kojima  ovo moje pisanje nikako ne prija, nema razloga.....  A da dodam još nešto? Ne!!!!!!!!!  Sasvim je  dovoljno: Dragutin Matić je bariton koji može da zadivi svetsku opersku scenu. Rigoletto!!!!!
A uz  njega, uglavnom ujednačena ekipa.... iako je to veoma SMELO rečeno sa moje strane. (Ko me razume, odlično)
Dejan Maksimovic, prevazišao sebe, na  opšte zadovoljstvo. Hrabar, glasan, duševan,  glumac, veoma siguran u sebe i ulogu.  Bravo !
Snežana Savičić Sekulić ( Izvinite na  ovoj digresiji..... ali  većina naših pevačica ima jedno, dva, tri prezimena, ili međuimena..... dajući time valjda, na znanje svetu  sopstveni status, bračni, ili društveni..... a MI samo gubimo vreme na ispisivanju tih imena i prezimena,.... čemu to,... ako  ste DIVA , imajte ime DIVE, ili pseudonim,  mali pomak ka svetu, a ne  hiljadu puta ić, ić, ić,... to nas je i dovelo do ovolikog stanja primitivizma u svemu)..... Sledi  mi ubistvo! Prestaje digresija.
Dakle, Đilda..... sasvim Đilda. U svakom smilsu opisa. Ushićena, razdragana, srećna, uplašena, očajna, ranjiva, umiruća.... dobra gluma, predivni piano momenti,... dirljiva,.... iako je  u delu Addio, Addio, „zbunila protivnika“ (Maksimovića) svojim  ne upadanjem na vreme, ali ih je Čarobna Zorica, nekakvim čudom, a i znanjem tekuće muzike spasla.
Slično  se dogodilo i u kvartetu.... Tamara Nikezic, posle, skoro dve godine, ponovo  u ovoj ulozi.... na početku malo nesigurna, (kao Snežana,  koja ipak  ima mnogo više iskustva,.... tj, Djilda) ..... ipak nam daje  pravu sliku sestre bandita, ubedljiva,  šarmantna, lepa, svojeglava, ali i vernu sliku devojke koja je u dilu sa bratom.   Iako je glumački bolja nego pevački,  deluje veoma  prijatno, sigurno i rasterećeno na sceni, (  moram da kažem da je MNOGO napredovala u svom radu), te  uz Ivana Tomaševa, koji je ROĐEN za ovu (a i sve druge basovske uloge), a od koga me je bilo strah čak i u publici, jer je BANDIT (sugestivan  i upečatljiv, kao i u svim drugim ulogama), i uz Đildu i Rigoleta,  dobismo retko  dobro odpevan kvartet u celini.....
I tako....... Jedan  Verdijev Rigoleto, u običnoj operskoj sezoni, u sred marta 2017, izmami mi suze svojom umetničkom dirljivošću, zahvaljujući  odličnoj postavci. Najboljoj do sada, uz sve sitne nedostatke, što pevačke, što glumačke,... ali  u ovom operskom svetu, za razliku od  životnog......sitnice NISU te koje život znače. U operi je SAMO KOMPLETAN  doživljaj pravi.  BRAVI, BRAVI !!!!!

Eto i od mene hvalospeva,.. neočekivanog, a apsolutno zasluženog.  Čekam vas u istoj postavi ubrzo. Još jednom, SVIMA BRAVO !


O istoj temi, ali iz drugog ugla:

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.