23. 03. 2017.

Cessate da mi svašta poturate, Beogradska Opera, Đuzepe Verdi, Nabuko. Narodno pozorište. Sanja Kerkez, Dragutin Matić, Ivan Tomašev, Zorica Mitev Vojnović, Aleksandra Angelov, Aleksandar Dojković, Tatjana Mitić, Danilo Stošić.































~´Oćete prvo dobro ili loše ?

Cessate da mi  svašta poturate
22. 03. 2017.

                   Razgaliste mi dušu večeras.  Fenomenalna uvertira, puna naboja, osećajnosti i energije. Čudno dešavanje. Retko opstaje početna energija i intenzitet predstave  do kraja. A to se večeras dogodilo.  Bravo za Zoricu Mitev Vojnović, koja je sve to uspela da ostvari, da drži pažnju i muzičara i publike,  sve vreme. A  bravo i za orkestar, posebno bravo za Sinišu (solo čelo)..... ponavljam, sve može....
                   Nabuko? Otkrovenje  lika.... Kod nas. Večeras sam PRVI PUT u našoj operi čula muzički deo ovog lika.  Na žalost, do sada sam slušala Nabuka u izvođenju M. Jovanovića i sem uobičajeno prenaglašene  pantomime i solidne glume, a na uštrb (koja grozna reč, ali i opisuje grozna stanja) nisam  nikada mogla da  ČUJEM  kako  je to zamišljeno. Ali, večeras, u našoj operi, konačno saznadoh kako to treba da zvuči.  Iz role u rolu, Dragutin Matic gospodari plejadom raznih likova. Pre par sati ulogom Nabuka. A mi uživamo u tome.  U raskošnom glasu, odličnoj tehnici, a samim tim i ispevanim frazama, divnoj dinamičkoj lepezi, znalački vođenom dahu (na to sam veoma osetljiva, sledi nastavak koji red niže), izvrsnoj i sugestivnoj glumi ..... BARITON za ponos naše Opere !
                 Abigaila koju smo čuli u izvođenju Sanje Kerkez.... ? Ne treba nam ništa ni više, ni drugo.  BRAVO !!!!!!! Uloga  kao skrojena za Sanju. Od temperamentne, ratoborne, ljute, do uplašene,  neshvaćene i očajne...... Hoćemo Sanju  što češće. Ne uskraćujte  publici kvalitet. Ne uskraćujte predivnu glumu, a posebno ne uskraćijte divan i tako redak (kod nas) piano.....Prija publici angažovanje do poslednjeg daha, lepota, sjaj u očima, žar koji poseduje, sigurnost  u sve što radi na sceni.  Da, sopran za uživanje.
                 Moj omiljeni lik u ovoj operi je Zaharia..... Tek sam  uz NJEGA uživala,  do suza. Ivan Tomašev je najkompletniji operski pevač kod nas. Ima SVE !   Miluje nas bojom glasa, fascinira sugestivnošcu, pevanjem, glumom, dikcijom, jezikom na kome je opera, stasom.....SVAKOM  ULOGOM !!!!!!!
I....... to su likovi ove opere koje smo večeras čuli......
Druge likove u ovoj operi, nismo čuli, samo  su nam pokazali  neke druge  momente.
Fenena.... u tumačenju večerasnje pevačice, Aleksandre Angelov, ovako: Ako bismo zanemarili loše pevanje, a kroz pokušaj  glume koja je sve, samo ne to, ne bismo mogli  ni u ludilu da prepoznamo osobenost lika, da li je srećan, tužan, ljut, veseo, nesrećan.. (dečija pantomima je sto puta uverljivija od ovog ispraznog "glumatanja")... Fenena je, kao i ostale uloge koje Angelov  „odrađuje“, zapravo hodajuca smrt. Bez ikakovog izraza na licu. Plastika. I to loša. Sa pogledom koji „bludi“ kao u lošim filmovima. Da li je Karmen, Preciozila, Santuca, Rozina..... ISTO JE. Dovoljno da ponovim da je loše. Uz „ljuljato“ koji se bliži baba Jaci..... propast. A dah... gore napisah da sam tu veoma „tanka“ i netrpeljiva.... Angelov  „ga“ uzima gde joj se ćefne.... u sred fraze, gde mu mesto nije, kada se uplaši, ili  iz čista mira.... dosta mi je  pevačkog javašluka,  pa se pitam..... možda ne bi bilo loše da VIZIM (koji brine o članovima  Narodnog Pozorišta) donira  neku  bocu kiseonika za  pevače koji  imaju problem sa disanjem.....a ima ih....
I tako, u sred divnih momenata, začarana muzikom, scenom, sadržajem, lepotom Verdijeve zamisli, iskoči i uplaši me nesretna Tatjana Mitić. DOKLE, BRE?  Vrišti i potura se kao da joj je poslednja.... (uloga)..... A nadam se i da jeste.  Uz nju, pojavi se „glasovni naturalac“, drekavac zvani Danilo Stošic. Od izgleda, do pevanja...... pitam se, pevač nije, glumac nije, šta  li je?
I...... juuuuuu, zaboravih na još jednog pevača..... u tumačenju lika Ismaila,... nije ni čudo, imali smo u nadi nešto, a dobili NISTA,.... opet samo slika, iskrivljena, bez tona. Dojkovic. Promašaj. Poturica. "Stenjato pevanje" sa veoma bučnim zavrsetkom izbacivanja preostalog daha koji nije
iskoristio gde treba, nego nam potura u "lice". Nećemo to.  Po ko zna koji put. Uz druge, slične.... osuđeni smo da ih  slušamo, ako  želimo. A  to nije stvar naše želje, već kombinacije iz Uprave,.... kao u kladionici.... nameštaljka,.. ako hoceš ovoga, onda moraš i onoga.....
E  zato pisem,.... da  kažem šta  hocu, šta valja i šta neću, jer ne valja.
Ali, ako zanemarimo ove opaske, poznate i  postojeće..... Nabuko je bio odličan. Veoma impresivan u celini...... Jer neki vole  svoj poziv i uživaju, neki odrađuju, a neki  se muče.  Meni je, iskreno, bilo lepo. Hvala divnim pevačima, Zorici, orkestru i horu......

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.