08. 02. 2018.

Čajkovski, Beogradska opera, Evgenije Onjegin, Sanja Petrović, Anastasija Holc, Anastasiya Holz, koncert sopran, Vladimir Andrić, Tamara Nikezić, Dejan Maksimović, Dubravka Filipović, Ivan Tomašev, Mihailo Šljivić… Aleksandar Kojić …














Večeras Evgeny Onegin
A u stvari....
oLJga, tanja, njanja i još gomila sranja

07. 02. 2018.
 Najave velike, rezultat 00.... ili .... NIŠTA!!!!!!
Prapočetak izvođenja.... opet glas iz kutije, večeras unjkavo-jadan.... i obavest da je došlo do izmene u ulogama, zbog „iznenadne bolesti pevača SavA Vemića, koga će .... ma briga me za dalje....
Izgovor „KNJIZEVNO-GRAMATIČKI“ sa osobenim dijalektom od koga mi se diže dijafragma (da imam onu stvar, digla bi se i ona, al' od muke). A do sinoć je sve bilo KAO ok. Malecki je pevušio i mislio da može. A ne može. Pa se bahato noćas, ili jutros odrekao pevanja. Ovde, u ovoj beogradskoj čatmari. A prodaju nam informacije da je pevao u MET-u..... Hejj...... Kod mene to ne pali...... youtube... (za one koji ne veruju mojim rečima), a  potom i sa drugih strana..... pa od toliko muzičara čuti ISTO..... a samo od uprave drugo?  Da mali ne može...... Ali najava!!!!! ..... samo vam je to i ostalo.... da najavljujete...  i menjate.....  kao puzzle.....  Upravnici!  Ahahahahhaahhahaha....... samo vi upravljajte, ali motokultivatorom..... još vam je jedino to preostalo kao izbor, dok vas i tamo neki pošteni i radni seljak ne izmaršira. Upravo, vi ste .... 00! Čak vam ni 00, ili toalet, za one koji ne znaju šta su dve nule, nema toaletni papir. Možda mislite da  nije potreban, nego da ljudi koriste prste, kao vi? Neandertalci. U svemu. Ja tamo nisam ušla večeras..... ali sam čula kakvo je stanje.... Jedan toalet je sasvim dovoljan da se  upozna  kakva je uprava.   Nisam ušla, dovoljno je što sam sedela na predstavi. ISTO JE !
A onda......
Ne želim da pišem  o pojedincima, pisala bih  celu noć, a imam  mnogo lepše osmišljenu noć..... Jedno lepo piće,  da nažvrljam ovo, jer niste ništa drugo  zaslužili, mediteranska večera uz vino i ..... LJUBAV.
A vi se sa ovom predstavom..... slikajte.
Ja  PIŠEM REQUIEM
Tanja, Njanja, Olga, Larina, Lenski, Onjegin.....
Duunave..... Duunave....
SVI gore navedeni bi trebalo, ili milom, ili silom da odu iz opere. HITNO!!!!
Ko je zaposlen, ko nije, ko je gost ko nije...... NAPOLJE!
NISU ZASLUŽILI da budu u kvartnom okruženju, a ne da  kroče u to zdanje i još da pevaju!
Ne zna se ko je bio gori. Urlanje, skičanje, krkljanje, dranje..... sve sem.... PEVANJA !
Jedino je IVAN TOMAŠEV, (Hvala ) bio   ono što treba. Ali Tomašev je ozbiljan umetnik, pevač, gospodin u svojoj biti...... Profesionalac  i ZNALAC.  DIVAN!!!!! A Vi to, jadna UPRAVO, ne kapirate..... Zovete „goste“ (znamo već sve o diskutabilno-neprimerenoj maloj Holc) i određujete nekim mizernim pevačima da dobiju uloge u ovoj (i bilo kojoj drugoj) operi. Na osnovu čega? Veza, kreveta, love?
 A nekima, koji VAM drže repertoar, seckate konopčić do granica neizdrživog? Ahahhahahahaha...... Ipak, videh večeras u publici i neke UGLEDNE  I  MOĆNE KOJI  MNOGO MOGU I ZNAJU!!!!!! A VI ne znate za njih. Pa se nadam da će se nešto desiti. Loše po vas, dobro po nas.
Njanja (Dubravka Filipović), Tanja (Anastasija Holc, alias SANJA PETROVIC, gost iz Rakovice), Larina (Nataša Rašić), Olga (Tamara Nikezić.... debitant u ovoj ulozi) ?????? Molim vas......
Imate li uši, ili su ih vam „kupirali“????
Kvartet u prvom činu...... Imate li svest kako je bilo?
Lenski? Dobro je što je ubijen pre kraja opere. Ali nas je zato Onjegin mučio. Valjda je bio očajan.... i zbog ljubavi i što je ubio Lenskog, pa se DRAO od početka do kraja. Bariton. Aifon, megafon, drndafon......
Gospodin koji je bio zadužen da sprovede ovo muzičko-scensko delo je, tako piše, dirigent. Aleksandar Kojić. Likom i delom kao zalutali nastavnik opštetehničkog vaspitanja od pre trideset godina u osnovnim skolama. Likom, delom i stasom (dodajem, da ne zaboravim), ne znanjem i vizulenim pogledom na njega...... a slušnim na orkestar, hor i soliste...... dobismo još jednu muzičku kreaturu..... Malo nam je  postojećih. Da li je ikada čuo kako ova opera zvuči? Greota za nastavnika. Vođa violončela.....  solo  kao iz filma „Let iznad kukavičjeg gnezda“..... ćelista je promašio tonalitet, pozicije, fraze i sve  ostalo.....  Da li je to moguće u ovom veku, gde deca od petnaest godina sviraju  do bola..... a on, toliko godina u ovoj „zadruzi“, toliko proba, predstava i nota.... pa tako da se istovari, da mu se ljudi  smeju..... Jedino se i dalje cuje NIKOLA! Bravo za njega. Violistkinja i dalje „melje“ čim vidi tri takta pauze, obučena kao jahacica apokalipse, ali samo Jankove i Dejanove, ostatak orkestra kao na dijalizi.....
Scenografija...... Šta to beše? Kako mali neznanac zamišlja .... nebulozu....  E to, baš tako. Histerija kombinacija i neukosti. Da li je biće koje se bavi tim poslom OTIŠLO NA TREĆU galeriju, da vidi kako to izgleda iz perspektive domaćeg vrapca? Nije. Pa neka ode. I onda   neka sleti na tu istu scenu..... i neka vidi šta je nasrao.
Mislim da VI, i ostali iz uprave..... (a Janko, koji je došao tek posle pola predstave....  valjda je imao posla sa neuračunjlivim ljudima, da ih smiri.....) uopšte ne razumete o čemu ja pišem...... Jankov zamenik večeras, za prvi deo, ili njegov „ćovek od poverenja“ je na početku bio VELEDIRIGENT Đjorđe Pavlović. Posle je došao Janko. To je bila primopredaja ŠTAFETE NEZNANJA Zašto ovi ljudi sede tamo i „slušaju“, kada nisu  sposobni da ČUJU.
I dokle ćemo da trpimo ( što reče jedan moj prijatelj... samo mora da se umre, sve ostalo je naš izbor.... a moj izbor je i opera!!!....)
I da ne zaboravim...... Kada nam već plasirate razne predstave..... i imamo SREĆU da u holu kupimo piće..... Janko! Gde si? Dođi u taj isti hol u kome je MINUS 200, pa pij, ako ti se išta pije na tom minusu!. Ali......  pošto su predstave kakve su.... recimo večeras, ili prethodna..... publika IŠTE osveženje. Može. Ima. Plati. Ali NEMA SLAMKU SPASA, a ni ČAŠU  UTEHE, makar papirnatu.... plastična je luksuz....., te za svoj novac mora da LOČE iz konzerve..... Veoma NOBL..... Ali, kakav sardžaj, takav doživljaj.
Koliko ste  uneredili motku..... osetićete kada vam dođe blizu nosa, dotle, a malo vam je ostalo...... divljajte..... Ali vam se KRITIČARI, MUZIČARI, PEVAČI, KOLEGE, POKLONICI OPERE...... spremaju.... .na .....  dvoboj,  ili stoboj..... drž’te gaće i u njima..... ako imate išta....  tu je snaga!  Sem ako vam se učkur nije već prekinuo.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.