24. 05. 2017.

Konačno uživanje, Narodno pozorište, Beogradska Opera. Rosini, Seviljski berberin, Dragutin Matić, Nevena Matić, Nebojša Babić, Ivan Tomašev, Ljubomir Popović.








23.05.2017.

PRAVA BOMBA,
DA I TO DOŽIVIM

Može, i te kako može. Da bude FANTASTIČNO. Veče u našoj operi. Majsko, sjajno. Raspevano, veselo, u jednom dahu, kvalitetno. Da, da, pišem o našoj operskoj kući. O beogradskoj operi.
Rosini  i najlepša komična opera Seviljski Berberin. Vrcava muzika, dopadljiv libretto.
Naši večerašnji izvođači su bili BRILIJANTNI….pevački, glumački, kompaktni u  razuzdanosti, veseli, inspirativni, gotovo ujednačeno  dobri, ali, zaista nakon ovog divnog ugođaja, nema mesta nekim sitnim opaskama.
Figaro, Dragutin Matić, sjajan, u odličnom raspoloženju, pevački bravurozan i beskrajno šarmantan u svemu. Pravi Figaro. Razgovetan, sa odličnom dikcijom, kao i svi večeras.  Sjajno.
Rozina, Nevena Matić, šta reći a ne reći prvo BRAVOOOOO! Divan  kristalan glas, virtuozno pokretan. Retko čujemo ovako tešku, zahtevnu i vratolomnu, a sjajno otpevanu ulogu Rozine. Bravuroze u visinama jasne, čiste, do poslednjeg tona otpevane. Gluma prekrasna, duhovita, osobena. Bravo Nevena. Čekamo te što pre. Sa radošću.
Grof Almaviva, Ljubomir Popović, nešto slabiji od svojih kolega, ali je imao svoje nezaboravno lepe momente, lirično izraženu ljubav prema Rozini i nadasve  veoma  (kao i svi) dobar glumački nastup.
Don Bartolo, Nebojša Babić, bariton koji nas je odavno osvojio, te sada samo uživamo u glasu, glumi i svemu što nam uvek podari. Hvala.
Don Bazilio, Ivan Tomašev, večeras, možda, najinspirativniji. Sem sjajnog pevanja, na koje smo, razmaženo, navikli od njega, dobili smo i najkomičniju ulogu večeras.
Zapravo, jako mi je teško da pišem ovolike hvalospeve, a da ne ponovim ono što sam za svakoga ponaosob rekla.
Čak se i Berta, Tatjana Mitić, o kojoj sam ranije pisala, večeras   nekako čudno uklopila. Više glumački, ali i to je sasvim dovoljno da dobijemo FANTASTIČNU CELINU.
Scena je bila ispunjena dobrom energijom koja se prenela na publiku, pa je sve delovalo drugačije, lepše, vedrije i svetlije  nego obično.
Orkestar, pod vođstvom Đorđa Stankovića, iako je bio više nego očajan,( o tom očaju drugi put, večeras nemam nameru da kvarim utisak lepote, dobrog raspoloženja  i raspevanosti koji je u meni) nije uspeo da upropasti vedrinu, šarm, energiju i nadasve odlično pevanje i sjajnu atmosferu večerašnjih protagonista.
Ili je bilo vreme da na neke prethodne operske predstave ne odem. Da se  odmorim od uobičejanog. Da sačekam osveženje. Da, pauza je,zapravo,učinila svoje.
Dakle, popularno rečeno, “Seviljac” za kompletno uživanje.
Eto, može, i te kako može. Da bude FANTASTIČNO. Veče u našoj operi. Majsko, sjajno. Raspevano, veselo, u jednom dahu, kvalitetno. Da, da, pišem o našoj operskoj kući. O beogradskoj operi.
.
.
Pročitajte o istoj temi, ali iz drugog ugla:


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.