19. 02. 2017.

Aida. Đuzepe Verdi, Beogradska opera, Sanja Kerkez, Dragana Del Monako, Janko Sinadinović, Vuk Zekić, Mihailo Šljivić.

                                  















18. 02. 2017.
                                     Usamljena Aida

Iznenađenja u našoj operi su postala sastavni deo svake predstave, pa i ove večerašnje Aide. 
Imali smo operu, gde je Sanja Kerkez (Aida) bila sjajna u svakom smislu. Najpre pevački, sa divnim pianima, punim i jakim forte, iznijansiranim frazama, odličnom glumom, lepim izgledom (Bogu hvala da se podsetimo da imamo i lepog soprana), sve kako dolikuje jednoj ovako zahtevnoj ulozi i ne mogu da se ne setim čuvene Sete del Grande koja je svojevremeno gostovala kod nas kao Aida, jer me Sanja večeras podsetila na nju. Dakle, BRAVO !!!!!
I….. eto…. to bi bilo to. Aida sama, jer ostali pevači,  ako možemo tako da ih nazovemo, nisu bili ni približno sličnog kvaliteta, kakav je ovaj naš divni sopran.
Ipak…
VDD Janko Sinadinović (Radames) uporno peva sve što pevaju tenori, iako za ovu ulogu njegov glas nikako nije prikladan. Meni lično, više bi odgovaralo da ga slušam na nekom drugom mestu, jer taj “otvoreni glas” i samoglasnici koje izgovara,.. ne pripadaju operi. O osećaju da mi se svaki put pred njegovim kobnim visinama stegne grlo, već sam pisala, samo što se osećaj svaki put pojačava, a  grlo me sve više boli. Dokle tako?
Dragana del Monako (Amneris) iako se zdušno trudila, zvučala je amaterski, do bola. Povremeno  neartikulisan, povremeno prazan, uglavnom bez finog vibrata, glas je bio sve, samo ne operski. O glumi,.. o osmehu posle svake fraze, a nije mu tu mesto, da ne govorim. Kao da nije  u operi, već na fotkanju za časopis. A i to  joj više ne priliči.
Vuk Zekic (Amonasro),.. očito nije razumeo svoju ulogu, iznemoglog, nesrećnog, zarobljenog  etiopskog kralja, uplašenog oca,.. sve vreme se drao kao na klanju.  I to falš. Ako je od njega, mislim Vuka, previše je.
I, da se vratim na  iznenađenje,... Mihailo Sljivić (kralj Egipta), kao čvarak pred kraj kuvanja,..  kod svakog tona poskakuje, sa intonacijom je u svađi, gluma…šta je to?  A šareniju i smešniju biografiju nikada nigde nisam pročitala…. od toga da je bio Vukovac u osnovnoj školi, preko obaveštenja da je diplomirao na ETF-u, potom gde je sve i  kod koga učio (ali nije  i naučio) pevanje, do  spiska  nastupa, kao solista, ali i sa horovima, a kao vrhunac  imamo spisak NAUČENIH ULOGA!!!!
Mihailo… discolpati !!!!!
I da završim ovo pljuckanje osvrtom na  Trijumfalnu Scenu. Skromno, nezanimljivo, mlako, haotično tumaranje svih aktera, pevača, hora, dela baletskog ansambla. Papazjanija u bujanju. A baletski par…..? Oboje skoro isto gradjeni (?) Ona krupna, “teška” za igru, troma. On zgodan, okretan….
Bar sam nešto lepo napisala za kraj. Do sledeće predstave. A htela sam da pišem hvalospeve. Samo nisam, sem Sanji Kerkez, imala kome. Više sreće nadam se, uskoro.

I vama a i meni.



O istoj temi, ali iz drugog ugla:

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.